Foto: www.bulgariatravel.org
Pećina Lepenica (na 4 km od Belogradčiškog lokaliteta Markaštnica) smatra se delom prirodnog fenomena Belogradčiških stena i verovatno je isto toliko stara. Zidovi su joj takođe obojeni istom braon-crvenkastom bojom, koja krasi objekte nad zemljom. Sllično kao i pećina Magura, i ova je horizontalna i otvorena je za prolaze kroz nedra zemlje, a dvorana na ulazu podeljena je na dva sprata.
Interesovanje za geološke procese, kao i za arheološko nasledstvo, skriveno ispod plastova zemlje, vodi mnogobrojne naučnike do Lepenice. Prva istraživanja započeo je specijalista za praistoriju Vasil Mikov, koji proučava pećine u oblasti. U prvom stadijumu otkriveni su fragmenti gline i sredstava za rad. Dodatna iskopavanja vršena su početkom 60-tih godina, vodio ih je Ivan Balkanski (iz Istorijskog muzeja Belgoradčika) – ta iskopavanja bacaju svetlost na nalazišta Vasila Markova. Pručavanja su otišla još malo dalje, kada su ih krajem 80-tih preuzeli Zlatozar Boev i Nikolaj Iliev iz NPM-a i BAN-a, uz pomoć inženjera Emila Džuninskog, u to vreme urednika Prirodno-naučnog muzeja Belogradčika i Ivajla Krumova – tada još uvek učenika u gradu.
Izvršena su sondiranja i iz sala pećine prikupljeni su fragmenti keramike, ostaci flore i faune, a osim toga napravljeno je i proučavanja hemijskog i mineralnog sastava tla. To je prvo arhezoološko i arheobotaničko istraživanje pećine. Iako nije pronađen kamen, kao dopuna nađenim lobanjama, paleobotanička analiza daje neverovatne rezultate.
Kada je reč o lokalnoj fauni, najmnogobrojniji njeni predstavnici su domaće životinje – sedam vida sisara, od kojih je pet domaćih, mnogobrojni ostaci ovaca, koza i goveda, koji su svakodnevno korišćeni u domaćinstvu. Interesantne su i botanička otrkića – pšenica, ječam i raž izgledaju kao najrasprostranjenije bilje kulture lokaliteta, a njihovo obilno prisustvo pokazuje jasnu zavisnost između sloja zemlje i kulture koja je bila naseljena. Takođe su otkriveni i tragovi biljnih ostataka u pokrivaču, koji se koristio pri gradnji kuća, što navodi na misao, da je osnovna tehnika zidanja bila uz pomoć blata.
Delići pokrivača pokazuju da je ulazni deo pećine nakada bio dograđivan i da su tu boravili ljudi koji su obrađivali njenu zemlju. Tu je moguća još jedna analogija sa pećinom Magura, pošto se smatra da je njena Trijumfalna sala bila stambeni kompleks za stanovnike lokaliteta. Arheološki nalazi svedoče o postojanju jedne zemljoradničke zajednice, koja je organizovana u selu, gde se ostvarivala proizvodnja osnovnih namirnica.
Pećina Lepenica takođe je izuzetan primer za geološke procese, koji su se dešavali u ovoj oblasti, a njene predivne komore, stubovi, paučine po salama, skrivene ispod našeg ličnog sloja zemlje, veličanstveni su nastavak vidljivog dela kompleksa, koji je izabrao da ostane iznad površine.