Начало Новини Miroslav Nankov, putnik: Neophodna je državna politika za turizam

Miroslav Nankov, putnik: Neophodna je državna politika za turizam

от svilen
3371 преглеждания
Миро Нанков в Мали

JOŠ UVEK MOŽEMO DA SAČUVAMO NEKE OD PRIRODNIH ATRAKCIJA I NJIMA DA PRIVLAČIMO INTERES STRANACA

Miroslav Nankom je vlasnik turističke agencije za avanturiste “Adventure Club”. Već 9 godina vodi svoje klijente po najlepšim krajevima sveta. Danas su i njegova deca deo porodičnog posla: Osim što putuje po svetu, voli da pokorava i visoke planinske vrhove. Do sada je bio na 4 vrha visokih preko šest hiljada metara: Akonkagva 6960 m – Argentina, Čimboraso 6310 – Ekvador, Sahama 6548 – Bolivija, Ampato 6380 – Peru; i niže prvake kontinenata – Elbrus 5630 m u Evropi i Kilimandžaro 5895 m u Africi.

Miro, ti često sebe nazivaš „profesionalnim putnikom”. Kako da privučemo turiste iz inostranstva u Bugarsku?

Ne bih prihvatio tu odgovornost da dajem savete za razvoj turizma u Bugarskoj. Ja delujem suprotno – vodim bugarske grupe po interesantnim krajevima sveta. Iako, s vremena na vreme, organizujemo i kratka putovanja po Bugarskoj. To radim iz patriotskih razloga i sa ogromnim zadovoljstvom, dok se trudim da biram relativno nepoznata mesta. Trenutno mi predstoji jedan pohod na Srednju Staru planinu. To je jedno od vrlo malo mesta na koja nisam vodio ljude.

Naravno da želim da vidim i Belogradčiške stene i pećinu Maguru. Sad mislim da bih i ja  mogao da pomognem, iako skromno, za popularizovanje Severozapadne Bugarske. Organizovao bih šetnju kroz Iskarski tesnac, kako bi se posetili manastiri “Sedam prestola” i manastir Čerepiš, a zatim bi nastavili prema Čiprovcima i Belogradičiku. A što da ne i prema Vidinu?  Tamo je jako dobro očuvana tvrđava Baba Vida. I eto, jedan vikend je gotov! To je jedan veoma skroman doprinos, ali ja to radim kako bih pokazao i još manje poznate lepote naše domovine.

Pa ipak, šta je tajna vašeg uspeha?

Foto-Bolivija, Južna Amerika

Evo i jednog primera. Pre tri godine bio sam u Londonu gde se organizuje najveći Travel Market na svetu. Otišao sam tamo bez štanda firme, s ciljem da nađem nove partnere za različite neobične destinacije kao što su Iran, Sirija, neke država i Africi i slično. Našao sam dosta korisnih kontakata na tom sajmu. Iz radoznalosti prošetao sam bugarskim štandom – veoma tužna slika. Siromašni štand, bez bilo kakve koncepcije i uređenosti. Sredstva, koja se odvajaju za učešće naše zemlje na jednom takvom svetskom forumu treba da odlaze na pravo mesto. Da li to zavisi od položaja štanda ili od dekora, to ne znam. Ipak, dobra reklama košta, i to ne malo. Kako bi se privukli ljudi iz inostranstva, Bugarska treba da bude predstavljena u pozitivnom svetlu.  Kako se reklamiraju prirodne lepote po svetu? Prema mojoj sopstvenoj rang listi najlepše mesto na svetu su Iguasu slapovi. Prekrasna tvorevina Boga! Nalaze se na granici između Brazila i Argentine. Još pre dve godine tamo je mogao da se vidi ogromni pano „Glasajte za nas”. Iguasu slapovi stvarno su ušli u klasaciju za sedam novih prirodnih čuda sveta. 11.11.2011. jedna švajcarska fondacija napravila je tu klasaciju i objavila rezultate. Naravno, uvek je reč o novcu i svako želi da vidi svoje mesto u klasaciji.

Ispričaj nešto više o toj klasaciji, Belogradčiške stene, takođe su bile nominovane.

Od svih sedam prirodnih čuda sveta, ja sam video pet. Da krenem od istoka ka zapadu.

Za Novu godinu bio sam na jednom od tih mesta – arhipelagu Komodo u Inodneziji. Tamo, na dva ostrva živi oko 1200 komodskih zmajeva – ili varana, kako ih još zovu. Mužjak je težak skoro 100 kg. To su stvarno neverovatne životinje. Ti zmajevi privlače turiste i vlada Indonezije preduzela je mere u cilju očuvanja vrste, stvarajući rezervat sa veoma strogim pravilima. Divan način da očuvaš prirodu pomoću koje zarađuješ novac.

Ali Indonezija će lako dospeti na listu sa tom stvarno neverovatnom prirodnom pojavom, pošto je ona četvrta najnaseljenija država na svetu. Tamo svako ima mobilni telefon i kompjuter, i glasa za svog kandidata.

Južna Koreja, pak je uspela da se klasira sa jednim malim vulkanskim ostrvom – Jeju, za koje niko nije ni čuo – čak ni ja.

Ali država ima 50 miliona stanovnika i svi glasaju.

Sledeće čudo prirode zove se Puerto Prinsesa. To je najveća podzemna reka na svetu i nalazi se na Filipinima. Nadam se da ću otići tamo u decembru. Puerto Prinsesa mi je odmah privukla pažnju i planiram da organizujem grupu od 20 ljudi i da odemo tamo.

Kada pričamo o velikoj sedmorci u klasaciji, sledeći je zaliv Ha Long u Vijetnamu. Broj stanovnika tamo je 90 miliona, a Ha long je stvarno neverovatan. „Zaliv padajućeg zmaja”, u kojem ima preko 1800 ostrva.

Ali i tamo se primećuju nepromišljenost i primeri lošeg upravljanja. Gradonačelnik Ha Longa svojevremeno je posetio Italiju, i tamo su mu se jako svidele bele gondole u Đenovi i Veneciji. Vratio se zatim u Vijetnam i naredio svi turistički čamci u zalivu da budu ofarbani u belo. Eto tako se gubi kulturna raznolikost, pre toga čamci su bili obojeni tradicionalnim mnogobojnim šarama, koje su karakteristične za taj deo sveta. Nekompetentnost lokalne ili državne politike nije karakteristična samo za nas.

Ipak, da kažem i o poslednja dva čuda sveta, za koja ne mogu da kažem da su nepravedno klasirana – Iguasu slapovi u Južnoj Americi i Amazonija. Amazoniju u stvari čini ogromna oblast ekvatorijalnog dela Južne Amerike zajedno sa slivom reke Amazon. Na žalost šuma se postepeno seče, kako bi se napravilo više mesta za nove obradive površine. S druge strane i vlada Brazila, na čijoj teritoriji je najveći doe Amazonije, snosi odgovornost za to da obezbedi egzistenciju sve brojnijem stanovništvu. Na sreću, u Amazoniji još uvek postoje mesta gde ljudska noga nije kročila i lokalna indijanska plemena, koja žive isto kao i pre 1000 godina. Na žalost tih mesta je sve manje i manje, ali takva je stvarnost. Ali i  predivna Amazonija, relativno lako je uspela da se klasira jer se graniči sa skoro svim državama kontinenta.

Nastavljamo dalje. U Južnoj Africi postoji jedna planina ili tačnije brdo, zvano Tejbl planina i nalazi se iznad Kajptauna. Po mom mišljenju, postoji jedna lepša planina tog tipa u Venecueli, sa koje se spušta najviši vodopad Anhel. Ali, na kraju krajeva, kandidat višemilionske Južne Afrike je pobedio.

Iz tog razloga, Belogradčiške stene, kolko god bile lepe, nisu imale nikakvu šansu da uđu u tu svetsku, komercijalnu klasaciju.

Foto-Mali, Afrika – zemlja Dogona

I šta na kraju ispada, Bugarska nema nikakvu šansu da se uvrsta među svetske destinacije. Jesmo li osuđeni na propast?

O, ne, nismo osuđeni. Korisno je da s vremena na vreme podsećamo da je Belogradčik bio kandidat za tu klasaciju. Samo to je već dobra reklama. Važno pitanje je kako to iskoristiti da se privuku turisti. Tu treba da se umeša državna politika. Prre svega je potrebno da se sačuvaju tradicionalna tržišta, za koja smo se izborili pre 1989. – Rusi, Česi… Što da ne? A sada kad odeš na more, šta možeš da vidiš? Trenutno, naše Crnomorsko primorje mnogo liči na Kankun. Po mom mišljenju to je jedno od najgadnijih mesta u Južnoj Americi. U Kankunu je zgrada do zgrade. Svi svetski lanci su tamo, a 97% turista u Kankunu su Amerikanci, jer su oni ona vrsta turista bez mozga i odlaze na all inclusive. Plaža u Kankunu je veličine jednog malog stola! Tamo su samo trgovački centri i ništa drugo. Danas su naš Sunčev breg i Zlatni pjasci počeli da liče na Kankun, s tom razlikom što mi nemamo predivne koralne grebene karipskog mora.

To je stvar s kojom ne možemo da se izborimo. Ono što možemo da uradimo je da sačuvamo ono, što još nije uništeno. A kod nas polovina prirodne sredine je uništena na ovaj ili onaj način. I ako se ljudi ne izbore za Irakli, poslednje morsko parče u Bugarskoj će nestati. A posle, kako ćemo prodavati naše Crnomorsko primorje, kada je pretrpano građevinama?

Ne bi me čudilo da jednog dana neko uspe da dobije dozvolu da napravi vikendicu na Belogradčiškim stenama. Stvarno se ne bih iznenadio ako se i to desi u ovoj apsurdnoj državi, u kojoj živimo.

Veoma pesimistička slika.

Stvari ni u kom slučaju nisu ružičaste, ali ja ne gubim nadu. Već 9 godina vodim svoje grupe na čarobna mesta po svetu, ali nema lepšeg mesta od doma, od Balkana i Rilskih jezera. Još uvek možemo da sačuvamo neke od prirodnih lepota i njima da budimo interesovanje stranaca.

Kako budiš interes i poverenje kod svojih klijenata, bugarskih turista?

Dugi niz godina radio sam na svojoj reputaciji. Sve što imam na ovom svetu su moje dvoje dece i dobro ime putnika avanturiste.

no images were found

Подобни статии